Bolest mitralnog zaliska (MVD) kod Kavalira Kralja Čarlsa

Kavalir Kralj Čarlsa odmara, tekst o bolesti mitralnog zaliska

Bolest mitralnog zaliska (MVD) je najčešći zdravstveni problem Kavalira Kralja Čarlsa i vodeći uzrok smrtnosti kod ove rase. Radi se o degenerativnoj bolesti srčanog zaliska koja napreduje godinama, a kod Kavalira se javlja oko dvadeset puta češće nego kod drugih rasa i znatno ranije u životu psa.

Ovaj tekst objašnjava kako bolest izgleda, po čemu se prepoznaje, kako se prati i — što je za budućeg vlasnika možda najvažnije — šta odgovoran odgajivač radi da bi smanjio rizik.

Šta je bolest mitralnog zaliska

Mitralni zalistak deli levu pretkomoru od leve komore srca i sprečava da se krv vraća unazad. Kod MVD-a tkivo zaliska vremenom degeneriše i zadebljava, pa zalistak prestaje da zaptiva. Deo krvi se pri svakom otkucaju vraća nazad u pretkomoru.

Srce to isprva nadoknađuje bez ikakvih spoljnih znakova. Zbog toga se bolest gotovo uvek otkriva pre nego što pas pokaže bilo kakav simptom — najčešće kao šum na srcu koji veterinar čuje pri rutinskom pregledu.

Zašto baš Kavaliri

MVD se javlja i kod drugih malih rasa, ali kod Kavalira Kralja Čarlsa je izražena u meri koja rasu izdvaja. Podaci iz veterinarske literature pokazuju sledeći tok:

  • oko 50 odsto Kavalira ima znake bolesti do pete godine
  • oko 70 odsto do sedme godine
  • gotovo svi psi koji dožive desetu godinu

Važno je razumeti šta ovi brojevi znače, a šta ne. Oni ne znače da će svaki Kavalir umreti od srca niti da bolest nužno skraćuje život — mnogi psi žive godinama sa blagim oblikom i nikada ne razviju ozbiljne tegobe. Znače da je redovna kardiološka kontrola kod ove rase obavezna, a ne opcija.

Stadijumi bolesti

Veterinarska kardiologija koristi međunarodnu klasifikaciju (ACVIM) u četiri stadijuma. Poznavanje ovih oznaka pomaže da razumete nalaz koji dobijete od veterinara.

  • Stadijum A: pas pripada rizičnoj rasi, ali nema ni šum ni promene na srcu. Svaki Kavalir je po definiciji u ovom stadijumu od rođenja.
  • Stadijum B1: postoji blag šum, ali srce nije uvećano. Pas nema simptome i terapija se obično ne uvodi, već se stanje prati jednom godišnje.
  • Stadijum B2: šum je jači, a srce je merljivo uvećano. Pas i dalje nema spoljne simptome, ali se u ovoj fazi uvodi lek koji dokazano odlaže pojavu srčane slabosti.
  • Stadijum C: razvila se srčana slabost sa vidljivim simptomima. Leči se kombinacijom lekova.

Prelaz iz stadijuma B1 u B2 je ključan trenutak, jer se tada dobija najviše vremena. Taj prelaz se ne može primetiti kod kuće — otkriva ga samo ultrazvučni pregled srca.

Znaci na koje vlasnik treba da obrati pažnju

U ranim stadijumima nema šta da se primeti i upravo zato kontrole postoje. Kada bolest napreduje do srčane slabosti, javljaju se sledeći znaci:

  • kašalj, naročito noću ili posle ležanja
  • brže disanje u miru i zamaranje pri uobičajenoj šetnji
  • slabiji apetit i gubitak kondicije
  • nesvestice u težim slučajevima

Praktičan savet koji vredi znati: broj udisaja u snu je jedan od najpouzdanijih znakova koje vlasnik može sam da prati. Zdrav pas u snu diše ispod trideset puta u minutu. Trajno povišen broj udisaja u miru razlog je da se javite veterinaru, i to je podatak koji kardiolog rado dobije.

Dijagnostika

Pregled kod veterinara specijaliste za kardiologiju obično obuhvata slušanje srca stetoskopom, ultrazvučni pregled srca kojim se meri uvećanje i količina vraćanja krvi, a po potrebi i rendgen grudnog koša.

Za Kavalira se preporučuje kardiološki pregled jednom godišnje, počev od druge do treće godine života, i pre nego što se pojavi bilo kakav znak bolesti.

Lečenje

MVD se ne može izlečiti niti se degenerisani zalistak može vratiti u prvobitno stanje. Ono što savremena terapija može jeste da značajno odloži pojavu srčane slabosti i produži kvalitetan život psa.

U stadijumima A i B1 lekovi se ne daju, već se samo prati stanje. Od stadijuma B2 uvodi se terapija koja rasterećuje srce, a u stadijumu C kombinuju se lekovi koji uklanjaju nakupljenu tečnost i podržavaju rad srca. Konkretan izbor i doziranje određuje isključivo veterinar na osnovu nalaza.

Šta odgovoran odgajivač radi

Ovo je deo koji budući vlasnik retko čuje, a najviše mu znači. Rizik od ranog javljanja MVD-a ne može se ukloniti, ali se dokazano može smanjiti izborom roditelja.

Međunarodno priznat protokol parenja za ovu rasu predviđa sledeće:

  • oba roditelja stara najmanje dve i po godine u trenutku parenja
  • oba roditelja pregledana i bez šuma na srcu, uz nalaz koji je potpisao specijalista kardiolog
  • i njihovi roditelji, dakle babe i dede šteneta, pregledani u petoj godini ili kasnije i takođe bez šuma

Razlog za starosnu granicu je jednostavan: pas star godinu dana gotovo sigurno još nema šum, pa nalaz iz tog uzrasta ne govori ništa. Tek pregled u zrelijim godinama ima vrednost. Tamo gde se ovaj protokol primenjuje dosledno, javljanje bolesti pomera se na kasnije godine.

Šta pitati odgajivača pre kupovine

Ako birate štene, tri pitanja daju najviše informacija:

  • Koliko su stari roditelji i kada su poslednji put kardiološki pregledani?
  • Mogu li da vidim nalaze na papiru, sa imenom i potpisom kardiologa?
  • Da li su pregledane i babe i dede šteneta, i u kom uzrastu?

Odgajivač koji vodi računa o zdravlju rase imaće ove odgovore spremne i pokazaće nalaze bez ustezanja. Izbegavanje odgovora ili tvrdnja da psi nemaju problema sa srcem jesu razlog za oprez, jer kod ove rase takva tvrdnja bez nalaza ne znači ništa.

Zaključak

Bolest mitralnog zaliska je realnost ove rase i nema smisla je prećutkivati. Ono što vlasnik može da uradi jeste da izabere štene iz legla sa proverenim roditeljima, da vodi psa na godišnji kardiološki pregled od rane dobi i da prati disanje u miru. Rano otkriven MVD u stadijumu B2 danas se leči tako da pas dobija dodatne godine kvalitetnog života, ali samo ako se otkrije na vreme.

Napomena: ovaj tekst je informativnog karaktera i ne zamenjuje pregled i savet veterinara. Za dijagnozu i terapiju obratite se veterinaru, po mogućstvu specijalisti za kardiologiju.

Povezano

More Posts

sr_RS