Boje Kavalira: blenhajm, trobojni, crno-tan i rubi

Blenhajm Kavalir na ružičastoj pozadini, tekst o bojama rase

Kavalir Kralj Čarlsa priznat je u četiri boje, i sve četiri su jednako ispravne. Nijedna nije retkost u smislu vrednosti, nijedna nije skuplja od druge, i nijedna ne nosi drugačiji temperament.

Ovaj tekst objašnjava kako svaka od četiri boje izgleda, šta standard traži, i šta znače nazivi koje ćete čuti kod odgajivača.

Dve grupe: šarene i jednobojne

Četiri boje se dele u dve grupe, i ta podela je važnija nego što na prvi pogled izgleda.

Šarene boje imaju belu podlogu sa obojenim poljima. To su blenhajm i trobojni.

Jednobojne nemaju belu podlogu. To su rubi i crno-tan.

Razlika je važna pri parenju. Šareno se pari sa šarenim, jednobojno sa jednobojnim ili sa šarenim, ali se ukrštanjem dobijaju kombinacije koje standard ne priznaje, na primer jednobojni pas sa belim poljima. Zato ozbiljan odgajivač planira boju legla, a ne prepušta je slučaju.

Blenhajm

Najpoznatija i najčešća boja. Kestenjasto crvena polja na sedefasto beloj podlozi.

Standard traži da polja budu jasno razdvojena, ravnomerno raspoređena i da bela bude čista, bez pega. Na glavi se traži bela linija koja deli obojena polja iznad očiju i preko temena.

U sredini te bele linije, na temenu između ušiju, ponekad stoji okrugla kestenjasta mrlja koja se zove blenhajmska tačka. Ona je poželjna, ali nije obavezna. Pas bez nje je jednako ispravan blenhajm.

Ime dolazi od dvorca Blenhajm, imanja vojvoda od Marlboroa, gde su se ovakvi psi odgajali još u osamnaestom veku.

Trobojni

Crna polja na beloj podlozi, uz tan oznake. Tan je topla riđa boja koja stoji na tačno određenim mestima.

Tan oznake se traže:

  • iznad očiju, kao dve tačke nalik obrvama
  • na obrazima
  • sa unutrašnje strane ušiju
  • na unutrašnjoj strani nogu
  • ispod repa

I ovde standard traži jasno razdvojena polja i belu liniju na glavi. Trobojni Kavalir se u razgovoru često skraćeno naziva samo trikolor.

Crno-tan

Gavran crna dlaka sa tan oznakama na istim mestima kao kod trobojnog. Bez bele podloge.

Ovo je najređe viđana od četiri boje, pa se često čuje da je vrednija. To nije tačno. Ređa je zato što je manje odgajivača radi, a ne zato što je po standardu bolja.

Kod ove boje standard izričito ne želi belu dlaku. Bela mrlja na grudima ili šapama se smatra nedostatkom, iako ne utiče ni na zdravlje ni na karakter psa.

Rubi

Jednobojan pas, cele dlake u toploj crvenkastoj boji, bez belih polja i bez tan oznaka.

Kod rubija se traži što dublja i ujednačenija crvena. Mlađi psi ponekad imaju svetlije nijanse koje se s godinama produbljuju. Kao i kod crno-tan boje, bela dlaka se smatra nedostatkom.

Rubi se najčešće meša sa svetlijim blenhajmom kod ljudi koji rasu ne poznaju, ali razlika je jasna: blenhajm uvek ima belu podlogu, rubi nikada.

Šta boja ne znači

Nekoliko stvari se često pripisuje boji, a nema veze sa njom:

  • Karakter. Boja ne utiče na temperament. Priče da su rubiji mirniji ili da su trobojni živahniji nemaju osnova.
  • Zdravlje. Nasledne bolesti rase javljaju se u sve četiri boje podjednako. Nalazi roditelja govore o riziku, boja ne govori ništa.
  • Cena. Kod odgovornog odgajivača cena zavisi od pregleda roditelja i uloženog rada, ne od boje šteneta.

Ako vam neko naplati više zato što je štene „retke boje“, to je prodajni argument, a ne odgajivački.

Kako se boja menja dok štene raste

Boja koju vidite sa osam nedelja nije konačna.

Kod blenhajma i trobojnog polja se često prošire i potamne. Kod rubija se crvena produbljuje, ponekad tek do druge godine. Tan oznake kod crno-tan i trobojnog postaju izraženije.

Kod šarenih boja se dešava i da se na beloj podlozi vremenom pojave sitne obojene pege. To je uobičajeno i ne smatra se greškom osim u ringu, kod strogog suđenja.

Koju boju izabrati

Pošto boja ne nosi ni zdravlje ni karakter, izbor je slobodan i lično je pitanje ukusa. Jedina praktična razlika je u nezi: kod blenhajma i trobojnog bela podloga oko očiju i na šapama brže pokazuje prljavštinu i tragove suza.

Mnogo je važnije pitanje od koga uzimate štene nego koje je boje. Legla se planiraju mesecima unapred i boja je često poslednja stvar koja se zna.

Zaključak

Sve četiri boje Kavalira su ravnopravne po standardu. Blenhajm je najčešći, crno-tan najređe viđan, ali retkost ovde nije merilo kvaliteta. Ono što razlikuje dobro štene od lošeg nisu polja na dlaci nego nalazi roditelja i uslovi u kojima je leglo odgajeno.

Povezano

More Posts

sr_RS